Prve zamisli o osnivanju nove svjetske organizacije, koja će zamijeniti nekadašnje nedjelotvorno Društvo naroda, sežu još u ratnu 1941. godinu. Tada su američki predsjednik Rosevelt i britanski premijer Churcil u Atlantskoj povelji izrazili želju naroda antihitlerovske koalicije za stvaranjem međunarodne organizacije koja bi održavala mir i sigurnost u svijetu. Ta je zamisao razrađivana i prilikom drugih susreta savezničkih vođa. Tekst Povelje usvojen je na konferenciji predstavnika pedeset zemalja u San Franciscu 1945. godine. 
U uvodnom dijelu tog dokumenta među ostalim se kaže: Mi, ujedinjeni narodi, odlučni smo sačuvati buduća pokoljenja od užasa rata, koji je dva puta u tijeku našega života donio čovječanstvu neopisive patnje, i potvrditi vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ljudske ličnosti, u ravnopravnost muškarca i žene, velikih i malih naroda. Odlučni smo stvoriti uvjete pod kojima bi se održali prava i poštivanje obveza što nastaju iz ugovora i drugih izvora međunarodnog prava te raditi na postizanju društvenog napretka i boljih životnih uvjeta u sve većoj slobodi. 
Povelja je proklamirala   osnovne ciljeve Ujedinjenih naroda: održanje međunarodnog mira i sigurnosti, razvijanje prijateljskih odnosa na temelju poštovanja ravnopravnosti i samoodređenja naroda te suradnju u rješavanju ekonomskih, socijalnih, kulturnih i humanitarnih teškoća. Ujedinjeni narodi će usklađivati djelatnost različitih naroda u ostvarivanju tih ciljeva. 

Ujedinjeni narodi su od Drugog svjetskog rata, bez obzira na svoju nesavršenost i neuspjehe mnogih pothvata, opravdali svoje postojanje i pokazali se nezamjenjivom inistitucijom međunarodne suradnje, očuvanja svjetskog mira i sigurnosti.