Suradnjom Udruge PET PLUS, Općine Kravarsko i Osnovne škole Slavka Kolara, a uz veliku podršku Udruge mladih Kravarsko i Zajednice za kreativni razvoj „Zvirek“, pokrenut je projekt kojim Slavko Kolar postaje etablirani brend  Kravarskog kao srca Vukomeričkih Gorica. Ovom prilikom učenici su zasadili Kolarevu brezu te je postavljena i Spomen ploča.

Projekt „Novi Kolarevi junaci“ provodit će se tijekom školske godine 2022. /2023. a cilj mu je razvijati čitalačku pismenost kod djece kroz dječje pripovijetke Slavka Kolara, poticati razvoj socijalnih vještina i jačati i lokalni identitet kraja.

Vjerujemo kako je ovakav način suradnje divan primjer pozitivnog djelovanja škole na lokalnu zajednicu u kojoj djeluje, te se nadamo kako će ova breza i Spomen ploča biti temelj  za osnivanje Spomen parka Slavka Kolara i dodatni poticaj da posjetite Kravarsko.

Slavko (Vjekoslav, Alojzije) Kolar rođen je 1. prosinca 1891. g. u selu Palešnik (Kotar Garešnica) gdje je kao učitelj službovao njegov otac Stjepan Kolar.

Kao agronom živio i radio u Gornjem Hruševcu. O ovom životnom periodu i sam je pisao u svom autobiografskom romanu.

Teško je i zamisliti tiše tišine. U siječnju 1926. Slavko Kolar je postavljen upravnikom državnog dobra u Hruševcu Gornjem kraj Kravarskog, 22 kilometra od prve željezničke postaje i pošte, a 6 kilometara od prve crkve i škole.

U tom je kraju imao sreće upoznati razne Klasniće, Futače, Labudane i Brezovce. Živio je prilično “flot.”. Tu se po drugi put oženio, unesrećivši jednu dobru Ličanku. Bijaše to 5. II. 1928., a bilo je krajnje vrijeme jer bi ga inače zacijelo “vrag odnio”. U Gornjem Hruševcu je Slavko Kolar sazrio kao književnik pa je, God. 1927. tiskao u Savremeniku oveću pripovijest Pticu nebesku. Godine 1928. dobio je prvu nagradu DHK (Društva hrvatskih književnika) za novelu Breza. (Autobiografija u Sabrana djela Slavka Kolara V 1971.)

Umro je 15. rujna 1963. godine u uvjerenju da će mu biti zatrt trag kao hrvatskom književniku.